Škerlj je uvijek čvrsto na istom poslu: prepuštajući se poetskoj ili psihološkoj analizi zahvaćene stvarnosti i ugrijanom maštanju (i rečenoj zaigranosti) koji poticajnu motiviku transferiraju u metaforičke refleksije stvorio je svijet koji, prebivajući na osjetljivoj rubrici između pojedinačnog i općeg, ostaje čvrsto (i prepoznatljivo) njegov, ali lako može postati i naš, barem u onoj mjeri koliko smo spremni u njega zakoračiti.