Dubrovački akademski slikar Josip Škerlj upravo se predstavio likovnoj javnosti u riječkoj galeriji Bruketa 2. Nova samostalna izložba nosi tajnovit naziv “On i snovoplovna Ona”, a sastoji se od dvadeset pet slika u kombiniranoj tehnici srednjega formata, nastalih u novije vrijeme.
…Novim ciklusom slika Josip Škerlj upotpunjuje svoj bogati slikarski opus naslanjajući ga na nekoliko nedavnih i prethodnih ali, istovremeno, podsječa i na svoja, dovoljno davna, slikarska ishodišna godišta. Ostajući prepoznatljiv i svoj i dovoljno drugačiji od drugih i ostalih ali i od sebe samog ostavljenog i neprozvanog u dosljednom inzistiranju na vlastitoj slikarskoj poetici, karakteričnim zaigranosima i poeziji koju udahnjuje u svoje slike. Opsjednutost bojom, žarkim koloritom i , istovremeno, plahošću i „nježnošću svoga kista“ , kao da zaustavlja svoje slikarsko (sve)vrijeme. Nudeći mu tek nove povode slutnji za neograničeni „rok trajanja“. U kronologiji koja ne iscrpljuje svoje završne tonove. Prilažući revno i sustavno s jednakom strašću, energijom, posvečenošću i emocijama nove slike. U kojima se zrcali podneblje u kojem crpi svoje obilje.
Škerlj tako sve ono, svojim zbirkama poezije, nedorečeno i naznačeno, ovim slikama jasno pokazuje jednako kao što istima ostavlja dovoljno prostora i povoda za stihove koje će ispjevati ili koje je već posložio dok ih je slikao. Jednom. I onda, ohrabrujući se od neodustajanja, još jednom. Sliku novu naslikao. I ne pokušavajući joj smisliti naslov. Dok ju je potpisivao. I kada je pred bijelo platno stao. Drugi put. S punim džepovima stihova. Onih iz prve mu zbirke pjesama „Gole igre“. Od kojih su neke i u ovom ciklusu slika oživjele. Dok je, produžujući đir do ateljea, skupljao jugo na ponti kista. Onda. Kada su ga, na Stradunu, na ure noćne upozoravala sa Gradskog zvonika zvona. Grad se gubio u svojim vedutama. U novoj slici slutili se i On i Ona. Slikar je bio sam. Grad „vazda“ tu. Bila je i Ona. Uvijek snovoplovna.
Davor Mojaš
