Evocirajući motive iz ranijih razdoblja i dopunjavajući ih novima, Škerlj je započeo i smisleno zaokružio ciklus najosobnije mu teme – Dubrovnika „ljubavnika“. Ovaj je Intermezzo umetak koji zakratko prekida niz događaja u životu Grada; pogled na trenutke između dva koraka po Stradunu, dva bata na zvoniku, dva poljupca među stupovima Sponze ili dva srha s Onofrijeve fontane. Poput fotona, Dubrovnik mijenja svoja svojstva kada zna da ga promatramo. Iako Josipa Škerlja prvenstveno povezujemo s figurama u igri, sviračima, ljubavnicima i nadrealnim provokacijama, on je u jednakoj mjeri i vedutist. Gotovo da nema ni jednog očišta iz kojega nije slikao Grad, svladavši sve poglede koji su prije zanimali druge slikare, a onda pronašavši vlastite točke iznutra i izvana iz kojih je gledao Dubrovnik, tog svog ljubavnika. Ova izložba nije nikakva rekapitulacija; ona je Dubrovnik koji buja od života, stoji u predgovoru kataloga izložbe koji potpisuje Marin Ivanović, koji je i autor postava izložbe.