Fotografije: Vedran Levi. Članak Bruna Lucića preuzet je sa stranica Dubrovačkog vjesnika.
Dubrovački akademski slikar Josip Škerlj i akademski kipar Josip Ivanović u proslavu svog imendana uključili su i publiku u Dubrovniku. Udružili su kreativne snage te u prizemlju Narodne knjižnice Grad otvorili zajedničku izložbu “Za svetog Josipa“.
Škerlj je predstavio nove radove iz ciklusa „Plaža“, a Ivanović nekoliko novih slika iz ciklusa „Autići“, a izložba služi i kao najava njegove izložbe koja će se u travnju moći pogledati u Zagrebu.
– Prije šest, sedam godina sam negdje u ladici našao skice iz mladost na temu autića i napravio sam jednu seriju grafika, dopala mi se i akonto toga sam nastavio to raditi, ali u boji, nastavio sam istraživati boju, površinu, sve to na temu putovanja, otuđenja. Tema radnog naziva „Autići“ je toliko prerasla taj atelje i formatom i razradom da imam namjeru u četvrtom mjesecu otvoriti izložbu desetak platana velikog formata u Zagrebu. Zaista mi je velika čast sa gosparom Škerljom imati zajedničku izložbu. Mislim da su nas doveli pred gotov čin, ali mi se znamo puno, puno godina i uvijek smo si bili dobri, kazao je Ivanović.
Na izložbu se osvrnuo i njegov stariji imenjak. Naime, “Plaža” je Škerljeva najava ovogodišnjeg ljeta, a u pripremi je knjiga sabranih kritika o Josipu Škerlju.
– Stalno ‘plivam’ po tim plažama nasuho, pogotovo u ovom vremenu! (smijeh) Ovo su igre koje su došle slučajno jer sam išao na te plaže i igrao se s onim pliskama i kako su one lijepo plovile po vodi, došle su ove, velike kao otoci na slici. Ali, na tim otocima su se nasukale barke. Odlični smo, svatko je odabrao svoje, nekako se to složilo ono što se reče -„toplo-hladno“, rekao je Škerlj izrazivši čast što izlaže sa svojim kolegom.
Glavni ‘krivac’ za ovaj umjetnički spoj povjesničar je umjetnosti Marin Ivanović.
– U vezi dubrovačkih umjetnika zanimljiva je stvar što na tako malom prostoru i unatoč orijentiranosti jednih na druge, dubrovački umjetnici uspijevaju stvoriti vlastite autorske rukopise i vlastite duktuse. Josip Škerlj je prepoznatljiv po svojem vrlo simboličnom slikarstvu iako nikad nitko za njegovo slikarstvo nije rekao i ne bi rekao da je simbolično, nego da je zapravo ekspresionističko, ali u svakoj svojoj slici Škerlj kodira vlastiti likovni jezik Dubrovnika. Taj likovni jezik je eklatantno urbani, samo što Škerljeve slike određuje jedan srednjovjekovni grad. S druge strane, Josip Ivanović daje refleksije upravo velikih urbanih sredina u svom neposrednom okoseblju pa su tu i slike iz Pariza, Venecije, slike iz zamišljenih gradova, dakle, jednog urbanog pejzaža koji on također pokušava pretvoriti i uspijeva pretvoriti u svoj prepoznatljivi likovni jezik, objasnio je Ivanović istaknuvši prilikom otvaranja da su izložene slike iz aktualnih ciklusa obojice slikara, a posebna zahvala upućena je Dubrovačkim knjižnicama te njihovom djelatniku Robertu Kralju.
