Fotografije: Vedran Levi. Sadržaj preuzet sa stranica Dubrovačkih knjižnica.
Istoimenu izložbu posjetitelji su imali prilike vidjeti i pročitati nakon službenog predstavljanja. Osim autora, mapu su predstavili povjesničar umjetnosti Marin Ivanović i povjesničarka književnosti Katja Bakija. Ovo izdanje tiskano je u trideset primjeraka, a tema je karneval u slici i riječi. Grafičko-pjesnička mapa sadržava ukupno 28 stranica, od čega je na 10 listova tehnikom linoreza otisnuto 10 grafika iz ciklusa Veljunčić Lukše Peka, na 10 listova otisnuto je 10 pjesama iz ciklusa Bol s osmijehom Josipa Škerlja.
-Ova mapa ne ilustrira Škerljeve pjesme niti se Škerlj u bilo kojem trenutku trudi prilagoditi Lukšinim grafikama, ali je nevjerojatna stvar da se upravo to dogodilo jer većina pjesničko grafičkih mapa koje se danas izdaju egzistira kao dva potpuno različita jezika. Umjetnici se ne žele prilagođavati, pa niti ne treba, ali rijetko se dogodi da se na tako prekrasan način spoje. I to bih volio da vidite kad se spustite dole i pogledate kako mapa izgleda i da pročitate pokoju od pjesama. Volio bih da vidite ta suglasja koja postoje između ta dva autora. – komentirao je Ivanović na početku predstavljanja.
-Svaka pjesma Josipa Škerlja u ovoj mapi ima pripovjedni karakter, ali ta narativnost ipak je uvijek lirski intonirana, ima osobni subjektivni ton, uvijek su to poetske i u stihove zaogrnute priče, prave male pjesničke pripovijesti, isječci pjesnikove intime. Pjeva Škerlj o svijetu i o sebi u tom svijetu, o ljudima koji kao i mi kroče istim stazama i neki su nam bliski, naši, poznati i u njihovim sudbinama ogledaju se i naši strahovi, naše patnje i ushiti, oni su nam dragi suputnici u neizvjesnim putovanjima kroz život dok neki prolaze pored nas daleki poput stranaca ili neprimjetni i neprepoznatljivi kao sjene. Baš kao sudionici neke predstave, parade, glumci na pozornici života s krinkama tužnih klauna koji uporno, a uzaludno, prikazuju svijetu nasmiješeno lice, lice s osmijehom poput maškara na Stradunu, kako je i naslovljena jedna od pjesama u ovoj mapi. Za njih, poput maske, pjesnik nosi bol s osmjehom i skriva vlagu u očima i sam izgubljen i kao klaun razapet između smijeha i plača. – kazala je Bakija.
Autor Lukša Peko komentirao je kako mu je izrazito drago što su mapu uspjeli u potpunosti izraditi baš u Dubrovniku, do najmanjeg detalja. U nastavku je dodao kako ovakav umjetnički izričaj u obliku mape nema komercijalni učinak jer će sva tiskana izdanja biti poklonjena.
-Drago mi je da da je ovo prezentirano. Drago mi je da vidite ovo što smo nas dvoje napravili.- rekao je Peko.
Izložba ostaje otvorena za sve posjetitelje do 4. ožujka.
Lukša Peko do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Djela mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama. Objavio je pet pjesničko-grafičkih mapa: „Vrt bez dobi“ (1986.) s književnikom Milanom Milišićem, „Kad su golubovi umirali“ (1992.) s književnikom Feđom Šehovićem, „Marin Držić – Lukša Peko“ (2017.) u kojoj su objavljene njegove grafike i Držićeve pjesme, „Fra Didak Buntić“ (2019.) s književnikom i svećenikom fra Vendelinom Karačićem te „Bol s osmijehom“ u suautorstvu s Josipom Škerljem. Za svoj je rad dobio brojne nagrade. Djela su mu zastupljena u mnogim pregledima hrvatske umjetnosti, a recentno u antologiji „Hrvatska grafika“ (2019.) autorice Mikice Maštrović u izdanju Naklade Ljevak.
Josip Škerlj do danas je izlagao na stotinjak samostalnih izložbi i bio sudionikom brojnih likovnih kolonija i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u mnogim privatnim i javnim zbirkama, u crkvama te na javnim prostorima. Autor je pjesničko-grafičkih mapa „Zatrudnjelo je srce iz mojih bajki“ (2015.) s kritičarom Marinom Ivanovićem, „Dvanaest“ (2016.) s povjesničarom umjetnosti Antunom Karamanom i „Bol s osmijehom“ u suautorstvu s Lukšom Pekom. Objavio je dvadeset četiri zbirke priča i pjesama. Za svoj je rad dobio brojne stručne i državne nagrade. O njegovom je radu snimljeno nekoliko dokumentarnih emisija i 1996. godine je objavljena monografija autora Antuna Karamana. Djela su mu zastupljena u mnogim antologijama hrvatske književnosti i likovnih umjetnosti.
