Slike i tekst Marije Njavro preuzet je sa stranica Portala Oko.
Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti’ priča veliki akademski slikar i pjesnik Josip Škerlj koji nam je otvorio vrata svog ateljea u obnovljenoj kuli sv. Katarine.
Razgovor o njegovim velikim ljubavima, slikarstvu i poeziji započeo je prisjećanjem na minula vremena.
‘Počeo sam se baviti slikarstvom prije 200 godina, čitajući stare majstore. I onda sam sreo dva prijatelja, bio njihov model i u vremenu dok su oni bili na Akademiji ja sam pomalo stasao i pošao na Akademiju u Zagreb.
Zatim sam se vratio u Dubrovnik. Tu sam neko vrijeme radio, igrao se, zabavljao, oženio se, dobio sina, postao učitelj likovnog odgoja i sad sam u penziji’ nakratko je oživio svoj život Škerlj.
Pitamo ga žali li što nije ostao u Zagrebu nakon završene Akademije.
Spremno odgovara kako je razmišljao, ali nije ostao. ‘Razmišljao sam i da odem u Pariz, pa nisam ni to učinio. I došao sam u Dubrovnik, zatvorio se među zidine. Ne žalim za tim. Lijepo mi je. Nije mi Grad ništa nažao učinio pa da mu ne bih vratio nešto zgodno i dobro.
A Dubrovnik je njegov čest motiv.
Ima raznih motiva. Od portreta, aktova, veduta, pejzaža i samog grada u zidinama i izvan zidina. Razne portrete sam obradio, od starinskog poimanja portreta do sada modernog i apstraktnog.
Dotakli smo se i teme slikara amatera.
Zgodno je da se piše o slikarima amaterima. Netko će se naći uvrijeđen, možda će pričati o nama akademskim slikarima, valjanim i nevaljalim. Čovjek se može i uvrijediti, ali može mu to biti i putokaz da bude bolje.
Smatram kako je amaterizam potreban. Nekako drži jednu stabilnost likovne kulture.
Pratite li rad novijih generacija dubrovačkih slikara?
Pratim. Svatko tko izlaže i tko nešto radi, on se mora istaknuti. Ne može držati radove u ateljeu i sam gledati u svoje tvorevine. Mora ih nekome i pokazati, a to je zgodno jer tako znaš jesi li napredovao ili nisi. Jesi li shvatio likovnu problematiku u tom poslu ili nisi.
Dugo godina ste predavali u školi.
Bilo je atraktivno, zgodno. Nemam loših primisli na školu i učenike. Bilo je to jedno veselo vrijeme što se tiče školstva. Danas je možda malo u odgoju zakazano.
Poezija.
Jednako volim i slikanje i poeziju. Kad sam bio nastavnik, slikarstvo mi je predstavljalo višak energije. Tu sam bio amater. Sad je slikarstvo profesionalno, a amaterski se bavim poezijom.
Poezijom se bavim prije nego što sam počeo slikati. Prva ljubav mi je poezija. Imam neke pričice s devet godina koje sam uspio sačuvati. Nisu se uništile, iako je kuća izgorjela i tamo su bile te stvari. Slučajno sam ih našao u ateljeu i morat ću, ono što nisam znao malo obnoviti.
Momentalno radim na jednoj mini izložbi s jednim mojim kolegom. Tema je sv. Vlaho. Trenutno sliku po sliku slažem. Tema je malo i duhovita. Bit će i teksta.
Bogato stvaralaštvo je iza vas.
Čujte, zato imam i puno godina. Ništa ne bih promijenio, ali kad bih iznova živio, onda bih volio biti netko drugi, jer ovo sam već prošao i sve mi je poznato. Možda bih ponovno bio slikar, tko zna.
